Jedini sat koji vam može spasiti život – Breitling Emergency

Siguran sam da je svatko od nas, tko je ikada zaronio u svijet satova, sanjario o romantičnim pričama koje se vežu uz određene modele. Na neki način, te priče služe kao svojevrsno “odobrenje” za nas same da konačno nabavimo taj ručni sat o kojem sanjamo, često ga promatrajući na fotografijama na internetu ili društvenim mrežama. Satovi koji imaju svoju priču ili čak neku besmisleno privlačnu funkciju (barem za nas osobno) često nas magnetski privlače. Slično je kao kada biramo automobil – maštamo o tome da ima više konjskih snaga, iako možda to uistinu i ne trebamo. Ipak, osjećaj je bolji kad ih ima više…

Koliko je vas, ponosnih vlasnika Speedmastera, već prepričalo priču o tome kako je taj sat bio prvi na Mjesecu? Ili kako je baš taj Speedmaster imao ključnu ulogu u sigurnom povratku posade Apolla 13 na Zemlju? Vjerojatno ste barem jednom maštali o podvodnim avanturama na velikim dubinama, uz Rolex Submariner na zapešću. I naravno, ne smijemo zaboraviti na Jamesa Bonda – ako ste ikada nosili Omegu Seamaster, sigurno ste se barem jednom zamislili kao tajni agent, vozeći se kroz Monte Carlo u Astonu DB5 s prekrasnom Evom Green na suvozačkom sjedalu. To je potpuno prirodno jer povezujemo svoju strast i romantičnu vezu prema tim predmetima s događajima iz stvarnog svijeta.

Kao netko tko je dugo vremena uronjen u ovaj svijet, bio sam preplavljen maštanjima. Da, bilo je divljenja prema Speedmasteru i Submarineru, ali postoji jedan sat koji mi zadnjih 15 godina nije izlazio iz glave, bio je predmet žudnje i maštanja i nažalost uvijek se po listi prioriteta nekako našao na drugom mjestu. Govorim o satu koji se čini kao nešto više od puke spravice – o predimenzioniranom analognom-digitalnom Breitling Emergency satu od titana s integriranim lokatorom za hitne situacije. Možda zvuči kao trik, ali problem u meni je što imam slabu točku na takve trikove.

Povijest i razvoj

Priča započinje s Ernestom Schneiderom, gospodinom koji je 1979. godine kupio brand Breitling u samom zenitu Kvarcne krize, koja je švicarsku satnu industriju dovela na koljena. Zahvaljujući Schneideru i njegovom utjecaju na novu generaciju Breitling satova, brand se počeo polako uzdizati kao Feniks iz pepela. Schneider, inženjer po struci, bio je časnik u švicarskoj vojsci te kao pilot i entuzijast svoj je fokus najviše usmjerio na pilotske satove, po kojima je brand Breitling danas najpoznatiji. Zaslužan je za razvoj Aerospace modela iz 1985. godine, a nakon toga su uslijedili razni spinoff modeli poput B-1, Chronospace i naravno – Emergency.

Sredinom 1980-ih godina, Schneider je prisustvovao sastanku NATO saveza o upotrebi i nepouzdanosti ELB-a (Emergency Locator Beacon – lokator za pilote u slučaju nesreće) te je došao na ideju o razvoju malog, sekundarnog radio tranzistora koji bi mogao poslužiti kao lokator u slučaju da se pilot sruši i odvoji od svog zrakoplova. Schneider je svojim inženjerima dao zadatak razvijanja takvog tranzistora za ručni sat. Kako bi ostvarili taj pothvat, Breitling je usko surađivao s francuskom tvrtkom Dassault kako bi na postojeći i tada potpuno novi model – Aerospace sat implementirali spomenuti lokator.

Nekoliko godina kasnije, nakon potrošenih 7 milijuna dolara na razvoj, Breitling Emergency je napokon predstavljen javnosti 1995. godine. Lokator za hitne situacije je dizajniran na način da se aktivira nakon što se antena, koja se nalazi na desnom boku kućišta, otvori putem krune i istegne na punu duljinu od 60 cm. U tom slučaju, lokator je aktiviran i emitira jedinstveni SOS signal na frekvenciji namijenjenoj za hitne situacije od 121.5 MHz (za vojnu primjenu koristi se modificirani Emergency model koji radi na 243 MHz). Emitirani signal je moguće primiti unutar kruga od 160 km, a s obzirom na to da je direkcionalan, hitne službe mogu odrediti točan položaj triangulacijom signala.

U početku je Breitling Emergency bio dostupan samo licenciranim pilotima (vojnim i komercijalnim), ali kroz nekoliko godina, Breitling je našao način kako licencirati sat i civilima uz obavezno potpisivanje ugovora prilikom kupnje da se lokator za hitne slučajeve neće zloupotrebljavati. U slučaju “slučajnog“ aktiviranja, sve troškove spašavanja snosi kupac. U protivnom, troškove spašavanja preuzima Breitling, a kupac će čak biti nagrađen novim Emergency satom bez dodatnog troška.

Oni cinični među nama mogli bi reći kako je Emergency bio čisti marketinški potez. Ali budimo iskreni, postoje daleko lakši načini za promociju i prodaju satova od ulaganja milijuna dolara u neispitanu tehnologiju s izuzetno limitiranom ciljnom skupinom kupaca i visokim faktorom neuspjeha. I upravo to je razlog zašto volim ovaj sat i smatram da je jedan od posljednjih “Mohikanaca” među “tool” satovima koji su izašli iz ovog švicarskog branda.

Na neki način, ovaj sat je poput džepnog noža – bolje ga je imati i ne trebati, nego ga ne imati i trebati. U svakom slučaju, sigurno će poslužiti bolje od crtanja SOS signala kamenčićima na nekoj zabačenoj plaži.

Od 1995. do 2010., kada je Breitling Emergency bio na tržištu, proizvedeno je oko 40.000 primjeraka koji su spasili nekoliko desetaka života, a prema Breitlingu, niti jedan slučaj lažnog alarma nije zabilježen. Iako se frekvencija za hitne slučajeve od 121.5 MHz više ne prati kontinuirano (sustav je nadograđen na daleko precizniji digitalni sustav i frekvenciju od 406 MHz), 121.5 MHz još uvijek prate komercijalne zrakoplovne i spašavalačke službe.

Ukoliko najavite svoj let, ekspediciju ili skijanje izvan označenih staza gdje postoji rizik od lavina, postoji velika šansa da ćete biti spašeni. Na neki način, ovaj sat je poput džepnog noža – bolje ga je imati i ne trebati, nego ga ne imati i trebati. U svakom slučaju, sigurno će poslužiti bolje od crtanja SOS signala kamenčićima na nekoj zabačenoj plaži.

Breitling Emergency je dostupan u tri verzije: dvije s kućištem od titana s non-HEQ i HEQ mehanizmom (HEQ – High End Quartz) koji je termokompenziran i precizan unutar 10 sekundi na godinu (HEQ modeli imaju oznaku “Chronometre” na brojčaniku) i čelični model koji nije dolazio u digitalno-analognoj verziji. Iako su u početku bili dostupni u osnovnim crnom, plavom i upečatljivom žutom, nakon nekog vremena predstavljen je model s narančastim brojčanikom, pa čak i verzija od 18k žutog zlata, idealna za vlasnike privatnih zrakoplova.

Postoji impresivan popis ljudi čije je Breitling Emergency izvukao iz škakljivih situacija. Godine 2002., švicarski vojni padobranac sletio je u brdoviti teren, ozlijedio gležanj i odvojio se od svoje grupe. Aktivirao je svoj Emergency i doslovno par sati kasnije pronađen je.

Dva britanska avanturista, Steve Brooks i Quentin Smith su nađena plutajući na splavu za spašavanje u Južnom oceanu nakon što su pokušali preletjeti helikopterom preko Drakovog prolaza, s vrha Južne Amerike do Antarktike. Nakon što su ušli u oluju, prisiljeni su sletjeti u more, navukli odijela za spašavanje i pokušali aktivirati osobne PLB sustave za lociranje. Oba PLB lokatora su bila uništena, ali par je imao asa u rukavu – Breitling Emergency koji ih je na kraju spasio.

No, Breitling je s modelom Emergency postigao popularnost najviše zahvaljujući troje osobama: Bear Gryllsu, TV voditelju i avanturistu koji u svojim epizodama podučava tehnike preživljavanja nosi svoj upečatljivi model s žutim brojčanikom, te Bertrandu Piccardu i Brianu Jonesu – dvojici pilota koji su 1. ožujka 1999. krenuli s ciljem neprestanog leta oko Zemlje u tada tehnološki najnaprednijem balonu punjenom helijem “Orbiter 3”. Točno 19 dana nakon lansiranja, dvojac je sletio u Egiptu na istoj zemljopisnoj dužini od koje su krenuli, te su uspješno postigli svoj cilj. Tijekom cijelog leta piloti su nosili Breitling Emergency na svojim rukama, a prilikom slijetanja antene su i dalje bile sigurno pospremljene unutar titanskog kućišta.

Uz mnoštvo limitiranih Aerospace i Emergency modela koji nose amblem vojnih postrojbi, vjerojatno najpoznatiji i najtraženiji je Blackwater Emergency. Blackwater je započeo kao privatni centar za obuku specijalnih i policijskih jedinica krajem 1990-ih, ali se brzo proširio kao privatni vojni ogranak CIA-e za specijalne operacije kako bi zadovoljio rastuću potrebu američke vlade za sigurnošću, logistikom i obukom nakon terorističkog napada 11. rujna. Poznato je da postoji čak 150 primjeraka ovog modela s logotipom medvjeđe šape unutar nišana, zaštitnog znaka Blackwatera. U suštini, svi agenti Blackwatera su dobili sat kao osnovnu opremu i dodatni sloj zaštite ako se nađu iza neprijateljskih linija kako bi ih se moglo locirati i izvući iz vruće zone.

Tehnologija Breitling Emergencya

Iako vam izgled brojčanika može biti poznat i prepoznatljiv, dovoljan je jedan pogled na kućište da shvatite kako se ne radi o običnom satu. Emergency je konstruiran od dva dijela: lokatora za hitne situacije ugrađenog u samu kućište sata, s dvije antene – donja – primarna duljine 60 cm, služi za aktivaciju lokatora, dok se gornja, koja se izvlači na neravnom terenu, koristi kako bi se povećao domet antene (do 160 km), te timekeeping modula, odnosno, drugim riječima, samog sata. Ta dva neovisna sustava imaju odvojene sustave napajanja, tako da ako dođe do oštećenja modula sata uslijed udarca, modul za hitne situacije nastavlja raditi bez smetnji.

Timekeeping modul je konstruiran u digitalno-analognoj konfiguraciji gdje kazaljke sata i minute pokazuju lokalno vrijeme, a dva neovisna digitalna prikaza mogu prikazivati dodatne funkcije sata poput štoperice, timera s odbrojavanjem, datuma, druge vremenske zone ili alarma. Svim tim funkcijama se pristupa preko jednog ulaza – krune na desnoj strani kućišta. Okretanjem krune postavljate sat u određeni način rada, pritiskom na krunicu aktivirate funkciju, dok izvlačenjem krune podešavate odabranu funkciju. Iako se može činiti da bi sat bio jednostavniji s dva dodatna gumba, zapravo je vrlo jednostavan kada se naviknete na njega, pa shvatite da ništa ne nedostaje.

Breitling Emergency je jedan od rijetkih satova koji osim što vizualno djeluje impresivno i privlači pažnju, dolazi s jednako impresivnim paketom dodataka. Svaki sat dolazi u velikom plastičnom kovčegu s Breitlingovim logotipom i unutarnjim natpisom “Upozorenje: Isključivo za aeronautičku primjenu” u kojem se nalazi radio tester za provjeru ispravnosti lokatora, odvijač, dodatne baterije, upute na svim glavnim jezicima (na VHS kaseti!) te ugovor na minimalno šest jezika koji vlasnik sata mora potpisati i kojim snosi svu financijsku odgovornost ako se lokator za hitne slučajeve zloupotrijebi (nije potrebno naglašavati da ovo nije jedan od onih satova koje ćete nositi na subotnji izlazak s prijateljima).

Oblik ovog starog pilotskog sata je impresivan. S promjerom od 43 mm i debljinom od 15 mm, sigurno neće osvojiti nagrade za eleganciju, posebno s dvije grbe na suprotnim stranama kućišta koje sadrže antene i vjerojatno najvećom krunom koju sam ikada vidio na ručnom satu, koja doslovno vrišti “NE DIRAJ!”. Iako je iskušenje veliko (i dan danas), nekako sam se uspio oduprijeti tom nagonu da pozovem GSS u svoj stan na mali razgovor.

Cijelo kućište i metalni remen izrađeni su od brušenog titana. Iako točnu gradaciju ne znam, gotovo svatko tko je stavio sat u ruke prokomentirao je isto: “Sat je nevjerojatno lagan”. To je zapravo svijetla točka ovog modela, neovisno o muškim dimenzijama kućišta, mala masa i vrlo dobro raspoređena težina idealno drže sat na zapešću.

Brojčanik je područje u kojem Breitling jednostavno briljira. Iako sat može prikazivati mnoštvo funkcija, često preferiram čisti izgled s isključenim digitalnim prikazom. Kontrastne srebrne i brušene kazaljke idealno se uklapaju u svijetle indikatore sata i referentne indekse 12/3/6/9, a osim logotipa proizvođača i naziva modela, čak možete pronaći i frekvenciju za hitne slučajeve na brojčaniku.

Ta izvanredna čitljivost postignuta je odličnim rasporedom elemenata na brojčaniku, ali i zahvaljujući safirnom kristalu i možda najboljem antireflektivnom premazu koji sam ikada vidio na satu. Zamislite samo da imate osjećaj kao da je kristal nestao te prstima doslovno možete dodirnuti kazaljku. Toliko je dobar! Iluminacija je iznenađujuće dobra, pogotovo na satu koji će uskoro napuniti 20 godina. Pilotski satovi općenito nisu poznati po intenzitetu i trajnosti iluminacije (za razliku od ronilačkih satova), ali debeli sloj zelene “old school” iluminacije i dalje se osjeća u uvjetima kada je teže čitati vrijeme.

Nakon svog tog oduševljenja oko Breitling Emergency sata, moram priznati da, unatoč njegovoj korisnosti (i potencijalnoj nekorisnosti), najbolja značajka je također, i najmanje opipljiva. Kada sam nedavno pokazao nekome ovaj sat, rekao mi je: “Izgleda kao nešto što bi nosio pripadnik specijalnih postrojbi.” I zaista, tako djeluje – prepun je digitalnih prikaza, gumba, izbočina, i na prvi pogled se vidi da nije još jedan od satova koji samo pokušavaju kopirati dizajn poznatih modela, već da se ističe u horološkom svijetu kao nešto originalno.

Noseći ovaj sat, osjećam se malo hrabrije, malo avanturističkije, malo više sklon upuštanju u planiranje novih izazova i putovanja. Da li to znači da ću se upustiti u neke avanture koje bi se mogle smatrati rizičnijima? Vjerojatno ne, zdrav razum i dalje prevladava. No, u slučaju da me sudbina odvede u tom smjeru, barem imam utjehu u činjenici da je pomoć udaljena samo jednim okretom te ogromne krune na desnoj strani kućišta.

Ako želite sudjelovati u diskusiji o ovom satu, svakako posjetite služebnu temu na našem Forumu.