PANERAI Luminor Vs. Submersible

„Prevelik, preskup, pre….nije za mene“

Ovako bi otprilike zvučali moji komentari na Panerai prije 5 ili više godina kada je još taj „švicarski“ brand izvorno iz Firence bio svakodnevica na WRUW-u našeg foruma.
Od kada sam prvi puta vidio Panerai na stranim forumima i blogovima, nikada nisam osjetio nekakvu privlačnost naspram imenu, dizajnu, suludom opsjednutošću Panerista koji su danima raspravljali u raznim temama između minijaturnih razlika u ‘sendvič’ brojčanicima ili o beskonačnim nijansama smeđih remena koji pašu na njihove satove.

Nikad nisam to shvaćao. Jer kada malo bolje pogledate starije kataloge iz te „zlatne“ ere (tamo kraj 90′ i početak 2000′) kada je najobičniji Panerai PAM (skraćenica od Panerai Model) Base model imao status današnje Rolex Daytone ili Pepsija, svi su zapravo bili …. isti!
Budimo realni, postoje načelno dva modela: Radiomir i Luminor kojeg definira taj legendarni polu-mjesec na boku kućišta koji služi kao zaštita krunice. I ima ih tridesetak … najmanje. Sendvič brojčanik tu, sekundarka tamo, Maiale logotip na brojčaniku, brušeni crown guard, polirani case … iako ih postoji tridesetak, svi su na metar udaljenosti potpuno identični.

S vremena na vrijeme bi čak i posjetio Paneristi forum da vidim kakva je situacija na fronti oko nabavke pojedinih modela. Liste čekanja su tada bile mjerene u mjesecima čak i za najjeftinije Base modele, a ako ste bili zainteresirani za neki limitirani model, čekao bi vas odgovor kao i da pokušate naručiti Daytonu u današnje vrijeme (čitaj: You shall not pass).
I Paneristi, vjerojatno kategorija kolekcionara koji su više opsjednuti nego pripadnici Omega Speedmaster i Rolex Daytona klana (koliko god to zvučalo nemoguće) su posebno opsjednuti sa sakupljanjem remena, nešto što do nedavno uopće nisam shvaćao.

Sjećam se davno kada sam gledao aukciju u kojoj su glavna tema bili Panerai Pre-V modeli (modeli Panerai-a prije akvizicije Vendome, danas Richemont grupe), tada mokar san svakog kolekcionara. I sjećam se da su članovi Paneristi foruma doslovno plaćali po nekoliko tisuća dolara za originalan Pre-V kožni remen, iako imaju identičan remen s identičnom kopčom s iste ere u svojoj kolekciji od stotinjak remena.

I ostao sam kod svojeg mišljenja još neko vrijeme, sve do jednog od naših brojnih GTG-ova. Fantastična ekipa, odlična hrana i brdo raznih satova na stolu. I gle, Panerai na hrpi. Iz nekog razloga nisam obraćao pažnju ispočetka na njega, ali kako se brdo isprobanih satova sve više smanjivalo, došao je i on na red.

„Hmm, pa ovo uopće ne izgleda loše na ruci“ nije komentar koji sam očekivao da ću pomisliti ali dogodilo se. Ne mogu reći da je to bio trenutak kada me sat doslovno prodao, ali sam shvatio da je zapravo puno privlačniji nego što sam to izvorno mislio i što je toliko … jednostavan. Zapravo kritika koja me na neki način uvijek odbijala kod Panerai-a, njegova sirova jednostavnost, me na kraju i najviše privukla. Sati i minute, sve što će ti ikad trebati na satu, su tu. Na ogromnom brojčaniku, s nemogućom količinom iluminacije i nikakvom šansom da fulaš pročitati vrijeme. Ali znao sam da ne može za mene biti bilo koji Panerai.

Zadao sam si zadatak ako ću ikad nabaviti Panerai da mora obavezno imati sljedeće karakteristike: ručno navijanje, Bettarini kućište 44mm, Base (bez sekundarke) i Unitas mehanizam.

Godine prođu, Panerai-a nema. „Ako koji naiđe ok, ako ne, nema veze“ mi se uvijek kuhalo u glavi. I iz vedra neba uleti mi frend s PAM560, Luminor koji zadovoljava u svim pogledima ali ima inhouse mehanizam. „U redu“ kažem sam sebi, tako i onako to je Panerai faza koju moraš proći (kako bi naš član Ivan_Seawolf rekao) i ako ga isprobam par mjeseci što se loše može dogoditi?! Dogodilo se to da niti jedan drugi sat nije bio na ruci sljedećih 5 mjeseci!

Iako su svi Panerai Luminor (hand wind) modeli identični na papiru, postoje vrlo suptilne razlike među njima koje čak nisu vidljive niti golim okom. Te sitnice osjetite kada je sat na ruci.
Primjerice, kako je Panerai razvio P.5000 mehanizam s osam dana rezerve snage da bude što tanji u odnosu na prijašnje Unitas mehanizme, tako su si ostavili prostora da stanje kućište i caseback. Staklo više nije zakrivljeno već u potpunosti ravno, a dijeta se osjeća i u težini i na bokovima ne tako malenog kućišta. Zato sat sjedi nevjerojatno udobno na ruci s vrlo niskim težištem, što jako pridonosi s obzirom na njegove vanjske gabarite.

Panerai Luminor je jedan od onih satova koje čovjeka razmazi, pogotovo s rezervom snage od osam dana (koja vrlo često iz nekog razloga može ući i u deseti dan). Prije svega, namještanje sata radi vrlo efektivnog prijenosa zupčanika se doslovno može obaviti u desetak sekundi, navijanje rezerve snage od nekoliko dana u dvadesetak sekundi a s obzirom na to da nema datuma na kojeg treba obraćati pozornost, dovoljno je samo zatvoriti polugu na boku i sat je vodootporan do 300m. Nema navoja krunice, nema opreza da slučajno krivo zašarafiš krunicu i potencijalno napraviš štetu na tom finom navoju. Klik i sat je spreman.

Brojčanik je ono što definira Panerai. Ne želim ulaziti u purizam i što se smatra izvornim Panerai modelom ali mislim da se svi možemo složiti da poznati 3/6/9/12 layout s „Luminor Panerai“ natpisom predstavlja klasiku ovog proizvođača. Dizajn brojčanika, sa svojom sirovom jednostavnošću je postao toliko prepoznatljiv element (uključujući i zaštitu krunice) da mu se sigurno može dodijeliti kultni status.

I najsmješnija stvar u cijeloj priči je sljedeća: ne volim polirane satove, ali nikako. Ne volim otiske prstiju na njima, hairlineove i činjenicu da se sve živo reflektira s njih kada ih fotografiram. Ali iz meni nekog suludog razloga, na ovom satu u potpunosti odgovaraju. Međutim najveće iznenađenje koje sam doživio kod ovog modela je stvar kojoj sam se godinama ismijavao: da, činjenica da su remeni zapravo najvažnija stvar kod ovog sata. Nevjerojatno je koliko možete primijeniti izgled sata promjenom običnog komada ammo kože dimenzije 24/24mm na 24/22 mm s finijim brušenim finišom. U par minuta rada odvijačem tako transformirate sat koji je djelovao kao everyday beater u finiji sportski sat prikladan za razgledavanje Firence.

U mojoj glavi to je bilo to, idealan Panerai koji zadovoljava apsolutno svaki detalj i koji mogu mijenjati iz dana u dan. U odnosu na bilo kojeg drugog proizvođača, tu ti zbilja treba jedan sat … i tako ja u prvom tjednu ove godine dobijem poziv: „Prodajem Submersible … zainteresiran?“

Znači, Submersible je sat koji je apsolutna suprotnost onoga što tražim kod Panerai-a. Teži je, viši (ima ETA 7750 mehanizam bez chrono modula), ima sekundarku, datum, lečicu za datum, automatic, lunetu … zapravo svaki element koji mi je načelno višak na Panerai-u, Submersible posjeduje. I naravno da ga kupim!

Iako oba modela više manje posjeduju isti tip kućišta, na ruci su nebo i zemlja. Dok je Luminor 560 uglađen i fin (koliko god to zvučalo čudno za Luminor), Submersible je totalna suprotnost. Dok Luminoru gumeni remen stoji kao magarcu sedlo, Submersible se najbolje nosi na gumi. Sat je više orijentiran prema sportskom segmentu, iako ima iste podvodne karakteristike kao i Luminor uz dodatak čelične unidirekcionalne lunete od 60 klikova.

Ali uz svu svoju kompleksnost i prenatrpan brojčanik, Sumbersible je nevjerojatno čitljiv. Dio svoje jednostavnosti je preuzeo iz manje kompleksnih modela poput vrlo jasnih markera na brojčaniku i natprosječno jaku iluminaciju, dok su skeleton kazaljke drugi dio kolača koji je zaslužan za tu čitljivost. Kazaljke su vrlo široke, s dobrom dozom iluminacije koje jednostavno „upijaju“ sve nepotrebne detalje na brojčaniku i očitavanje vremena zbilja funkcionira bek ikakvog napora. Iako je gotovo cijelo kućište bačeno u zrcalni finiš, na ovom modelu je čak i manje primjetno nego na Luminoru, ponajviše zahvaljujući kompletno brušenoj luneti koja na prvih 15 minuta ima minutne podjele.

Iako ovaj sat briljira na gumenim remenima, na kraju priče je ipak Panerai, a to znači da se s kožom osjeća kao kod kuće. Međutim povećana težina kućišta ipak zahtjeva remene dimenzije 24/24mm kako bi bolje balansirali sat na zapešću ali uz izuzetak tog malog detalja, ovo je jedan od najudobnijih 44mm satova koje sam imao prilike nositi dulji period vremena.

Sportski detalji, kompliciran brojčanik i svi dodatni feature-i nisu odmaknuli fokus onog što zapravo čini Panerai – da izgleda fenomenalno na koži. Submersible je sportski diver kojeg bez ikakvih problema mogu zamisliti na suhom odjelu rekreativnog ronioca, ali i sat kojeg je moguće transformirati doslovno s jednim ekstra remenom i jednim parom čačkalica (kućište ima quick release sustav gdje se s jednim pritiskom pushera otključava pin prihvata za remen).

Mehanizmi su detalj nad kojima će se vidjeti najveća razlika, bilo po pitanju preciznosti i finesi ‘operiranja’ krunicom. Inhouse P.5000 mehanizam s rezervom snage od 8 dana je Panerai-ev odgovor na ETA radni konj, poznat pod imenom Unitas 649X. Operiranje krunicom pod rukom daje onaj premium osjećaj in-house kalibra s kojim se ponose švicarski proizvođači.

Iako je caseback proziran, mehanizam je dizajniran totalno u skladu s filozofijom Panerai-a: kompliciraj što manje! Tako da osim vrlo industrijskog back-platea koji pokriva 80% mehaničkih komponenti, jedini indikator koji vam služi kao pokazatelj da sat radi je vidljiva nemirnica koja kuca na 21.600 bph. Iako mi vizualno ništa ne fali tom dizajnu, mehanizam ipak nije bez mana.

Već poznati problem s 8 Days Panerai mehanizmima gdje se izokronizam javlja kod obje potpuno navinute glavne opruge, te radi kojeg mehanizam poprilično brza prvih 24 sata je prisutan i kod mojeg primjerka. Ali ako možete živjeti s činjenicom da u vremenskom periodu od deset sekundi (koliko vam treba da u normalnom satu odvinite krunicu i postavite ju u željeni položaj) otključate krunicu, vratite kazaljku za minutu-dvije (nebitno, jer nemate podjele na brojčaniku) i zaključate krunicu, onda vas to neće niti malo brinuti.

Submersible je s druge strane sirovina. Mehanizam je baziran na vrlo starom, pouzdanom, provjerenom i preciznom ETA 7750 chronograph mehanizmu kojem su uklonjene komponente štoperice, tako da se mehanizam zapravo ponaša kao normalan ETA automatic. Osjećaj pod krunicom u odnosu na P.5000 je vrlo oštar, sirov i mehanički, kao da uspoređujete vintage automobil s ručnim mjenjačem u odnosu na modean DSG automatic. Ali zato mehanizam briljira. Usudio bi se reći da mi je to trenutačno najprecizniji mehanizam koji imam, precizniji čak i od Rolex 3187 mehanizma. Rezerva snage je oko pedesetak sati, ali zahvaljujući zamašnjaku od rotora koji su postali svojevrstan trademark 7750 mehanizma, kompletno navijanje glavne opruge će se obaviti unutar par sati nošenja.

No ono što nas zapravo najviše zanima: koji je od ova dva modela bolji i atraktivniji?

Pitanje na koje je zapravo vrlo teško dati odgovor. Da sam si postavio to pitanje prije nego što li sam prisvojio prvi Luminor, odgovor bi definitivno bio puristički nastrojen – Luminor Base. Međutim kako sam se šaltao među ova dva modela, moram priznati da su toliko isti a opet toliko različiti da je nemoguće izabrati pobjednika. Ovisno o dobu dana, raspoloženju, remenima, jedan može zasjeniti drugi. Da li mi načelno fali rezerva snage na Submersible? Ne! Da li mi na Luminoru fali luneta? Definitivno ne!

Ako bi ih morao klasificirati po nekakvim kriterijima onda bi to izgledalo ovako:
Panerai Luminor Base je sat koji može proći u načelno svakom aspektu. Voljeli ga ljudi ili ne, smatrali da li je prevelik ili ga je vrijeme ‘predimenzioniranih satova’ pregazilo, moramo se složiti da svojim oblikom zaslužuje svoj kultni status uz Heuer Monaco, Jaeger Reverso, Rolex Submariner, Omega Speedmaster, Cartier Tank, AP Royal Oak, Patek Nautilus i Breitling Navitimer.

To je sat koji se zapravo da transformirati iz totalnog casual daily toola na nekom starom i patiniranom ammo remenu u finiji sportski sat na crnom aligatoru ako to situacija zahtjeva. To je sat koji me uvjerio da je ‘normalno’ da na put umjesto kutije sa satovima uzmeš kutiju s remenima i odvijačem – nešto što sam do prije godinu, dvije smatrao suludim. Sve to pod pretpostavkom naravno da imate ruku i podlakticu za njega, jer koliko god pokušao zamaskirati njegove gabarite, to je apsolutno nemoguće. Sat je velik i namijenjen ljudima takvih fizičkih gabarita. Uostalom, sam DNA Panerai-a je proizašao iz vojne primjene 1940′ godina kada je norma bila 47mm u promjeru za satove koji su se koristili za podvodne operacije.

Submersible je s druge strane spektra primarno sportski sat, što potvrđuje činjenica da je ujedno i jedini model u cijeloj liniji satova kojeg Panerai ne isporučuje na kožnom remenu. Stoga za nekog tko je ronioc, više preferira kožnjak i raw denim traperice umjesto lanenog odijela ljeti i voli eksperimentirati s gumenim remenima (pogotovo sada kada je Panerai izbacio cijeli spektar boja gumenih remena) neće pogriješiti sa Submersible.

PAM024 je vizualno atraktivan, dizajniran kao okno podmornice, djeluje neuništiv s tom ekstra debelom lunetom i zakrivljenim safirnim staklom a opet ima onu dozu prepoznatljivih Panerai detalja. Za njega riječ finesa ne postoji. Zaboravite na finu aligatorsku ili shell cordovan kožu, to je Panerai za patinirane, stare i ispucale ammo remene s patinom. I bome, kako mu tek stoje!

Da se vratimo pitanju, koji od ova dva modela je bolji i poželjniji? Odgovorit ću malo kompliciranije, da Luminor ima onaj stari, vremenom pregaženi Unitas 649X mehanizam koji je vjerojatno najpouzdaniji mehanizam u povijesti modernog urarstva, mislim da bi odgovor bio vrlo jasan. Ovako, mislim da ću se i dalje zabavljati i tražiti odgovor na ovo pitanje.