Sinn U1 recenzija

Tool – atribut koji vrlo često mi, ljubitelji horologije, znamo upotrijebiti kada opisujemo svoje mehaničke satove kao alate koji načelno mogu preživjeti i nuklearnu apokalipsu Međutim ajmo to malo pobliže definirati – tool (eng. alat) bi bio sat koji nosimo u svim situacijama, svim aktivnostima, neovisno o težini i riziku posla koji može rezultirati vrlo dubokim ogrebotinama i koji mogu značiti potencijalno oštećenje što za sat, što za naš novčanik.

Nažalost atribut koji se danas sve češće koristi, ali realno ima vrlo malu težinu, pogotovo u vrijeme gdje cijene satova rastu eksponencijalno iz mjeseca u mjesec i postavlja se pitanje zašto uopće riskirati i oštetiti mehanički sat kada ga jedan običan G-Shock za stotinjak eura „pobjeđuje“ u svakom segmentu.

Ok, priznam dominaciju G-Shocka (i sam sam ljubitelj branda) ali ponekad se želiš odmaknuti od crne hrge digitalne plastike na ruci i staviti nešto ekvivalentno tome s mehaničkim srcem.

Sinn je brand koji je svoj image izgradio na pilotskim satovima (fun fact: Helmut Sinn – osnivatelj je i sam bio pilot) i načelno to je brand koji je i poistovjećuje s već pomalo kultnim Sinn 103 chronoghraph modelom. No Sinn se godinama usmjeravao i u domenu ronilačkih satova i kada bi potegnuli po nekakvom zamišljenom ‘cijena/kvaliteta’ dijagramu, Sinn bi stajao poprilično visoko, tik uz popularne modele od japanskih proizvođača.Pri tome mislim na njihov U1, model koji je čak i preoteo gore spomenutom 103 chronographu krunu po pitanju popularnosti jer čak donedavno, to je bio jedan od rijetkih satova koji je nudio tu razinu kvalitete i svojstva u odnosu na njegovu cijenu.

Da neke stvari odmah raščistimo na početku: ovo nije sat za formalne situacije, ne daj Bože fine košulje i desk diving. Svaki aspekt ovog sata (osim iluminacije, ali o tome nešto kasnije) je napravljen s jednim jedinim ciljem – da služi kao ronilački bottom timer i da bude maksimalno čitljiv u najgorim uvjetima.To je odmah uočivo čak i kada sat ugledate s poprilične udaljenosti. Čelik nije tipične ‘316L’ srebrne boje, već malo vuče na boju titana i ima potpuno drugačiju teksturu pod prstima. Djelomično zato što je kućište pjeskareno, ali i djelomično jer Sinn koristi identičnu leguru čelika od koje se rade njihove vojne podmornice. Iako zvuči kao jedan odličan marketinški trik, Sinn zapravo namjerno koristi tu leguru jer ima izvrsna svojstva protiv korozije (dobro dođe ako je sat već ronilački) a ujedno posjeduje i izvrsna anti magnetska svojstva (unutar kućišta je mehanički mehanizam stoga opet plus je l’?).Osim što kućište ima izuzetnu tvrdoću, luneta je posebno tretirana ‘Tegiment‘ procesom kojim se površinska tvrdoća povećava na 1200 Vickersa (cca 2-3 puta veća tvrdoća u odnosu na tipičan 316L čelik). Na sreću imao sam prilike testirati taj „dominantan“ čelik jer posjedujem ovaj sat već nekoliko godina. Primarno sam ga koristio kao sat u situacijama kada bi G-Shock bio pametnija opcija i moram priznati da unatoč svom trudu nisam uspio naći niti jednu ogrebotinu na kućištu sata.

Brojčanik je detalj oko kojeg se najviše lome koplja. Bilo da vam je krajnje odbojan sa svojim „Lego kazaljkama i indikatorima“ ili totalno cool, jedno se Sinn-u treba priznati – ovo je jedan od najčitljivijih, ako ne i najčitljiviji brojčanik koji sam imao prilike vidjeti.

Kazaljke su idealnog promjera i dužine, kristalno su bijele boje koje u kombinaciji s full mat brojčanikom maksimalno eliminiraju refleksije i omogućuju gotovo instantno čitanje vremena. I u klasičnoj njemačkoj maniri, brojčanik posjeduje samo osnovne informacije. Sinn, U1, Automatik, 1000m. Točka! I da, dobro ste pročitali, Sinn U1 je vodootporan do čak kilometar dubine.

Njemačka preciznost izrade se pogotovo osjeti na pokretnim dijelovima. Tako je primjerice luneta unidirekcionalna, ali samo sa 60 klikova u odnosu na „premiumskih“ 120. Zašto samo 60? Zato što opruga za 60 klikova može biti deblja i ujedno daleko dugotrajnija. Tipičan primjer Form follows function razmišljanja.

Istu filozofiju je Sinn upotrijebio i za krunicu, čiji je promjer od 7 mm dovoljan da ju možete koristiti i s najdebljim neopren rukavicama a utori su toliko ugravirani da praktički nema šanse da izgubite ‘grip‘. Obične brtve koje koristi većina proizvođača ronilačkih satova nisu bile adekvatne za Sinn, stoga su se okrenuli Vitonu, specijalnom proizvođaču brtvi koje daleko dulje zadržavaju svoja svojstva i jamče vodonepropusnost.

Taj njemački overkill se pogotovo osjeti na gumenom remenu i pripadajućoj kopči koja bi sama mogla po težini zasjeniti neke popularne luksuzne satove. Remen je izuzetne debljine, gotovo 5mm a masivna 22mm kopča izrađena od bloka metala osigurava da je težina sata adekvatno raspoređena po cijelom zapešću.

Iako se sat dimenzijama čini velik (44mm u promjeru i 14mm debljine), upravo njegov dizajn s oštro zakrivljenim prihvatima za remen (Lug-2-lug je ispod 50mm) ga čini prividno manjim i na ruci, barem vizualno, ne djeluje veći od 42mm.

Stavimo li sve tehničke detalje na stranu, najbitniji je detalj zapravo – kakav je sat na ruci?

Težak, velik, ali iznimno udoban i pouzdan – ako bi se trebao ograničiti na svega nekoliko riječi. Prije svega volim što je unikatan. Iz svakog kuta je Sinn i ako ste imalo upoznati s modelima ovog njemačkog proizvođača, znat ćete o čemu pričam. Nije kopija Submarinera, nema detalje Luminora ili Royal Oak lunetu, već je u svojoj cijelosti potpuno originalan.

Volim činjenicu da u njemu kuca ETA 2824 (noviji modeli imaju Sellita alternativu), odnosno drugim riječima, drago mi je da u njemu nema zavrzlama sa in-house mehanizom (ako će ga Sinn ikada imati za ovaj model). Satovi ovakvog kalibra moraju imati u sebi provjerenu i pouzdanu tehnologiju koja iza sebe ima desetljeća finog usavršavanja. ETA mehanizmi su upravo takvi – ‘radni konji’ po tehničkim specifikacijama ali izuzetno pouzdani i robusni mehanizmi koji se mogu dotjerati u popriličnu točnost.

I najviše od svega, volim da je sat MUŠKI, ne posjeduje niti jedan „luksuzni“ element s kojim bi se mogao provući u polu-formalnim situacijama. Radi se o sportskom satu koji će dominirati rukom neovisno o vašim gabaritima.

I zapravo Sinn bi trebao biti takav, brand koji odudara od tipičnih „tool satova“ koje možemo vidjeti po socijalnim mrežama a koji većinu svojih života provedu ispod rukava ne bi li im bio oštećen vanjski AR sloj. Uostalom, to čak i najbolje pokazuju sa svojim „ambasadorima“, pripadnicima specijalne policije GSG9. Iako je Sinn popularizirao dodatno ovaj model s raznim limitiranim serijama i verzijama u raznim bojama, defaultni full sivi U1 mi je i dalje vizualno najbolji primjer njemačkog inženjeringa.

I iako postoje tehnički napredniji modeli od njega (EZM serija, najviše U2) koji imaju unutrašnjost kućišta punjenu inertnim plinovima i bakar-sulfid kapsulama koje indiciraju prodor vode u kućište, upravo ova jednostavnost kod U1 mi je i najveći adut tog modela. Ako se nešto mehanički i dogodi s njim, praktički može biti servisiran u bilo kojem servisu, dijelova uvijek ima (Sinn je jedan od rijetkih koji će vam prodati originalne dijelove) i praktički nema niti jedan element na brojčaniku koji bi mu predstavljao višak.

Ako bi mu trebao naći jednu zamjerku, bila bi usmjerena na iluminaciju koja u verziji C1 nije u konkurenciji s današnjim modernijim iluminacijskim smjesama. Premda provjereno mogu reći, da u špilji na 20m dubine, s ovakvim kazaljkama nema šanse da ne vidite koliko vam je vremena ostalo prije dekompresije