Louis Erard 1931 Ultima *RECENZIJA*
Povijesno gledajući, automobilistički i urarski svijet su još od doba izuma kotača djelovali zajedno kao prst i nokat. Pogledajmo samo jedne od naj kultnijih imena urarskog svijeta: Speedmaster, Monaco, Autavia, Daytona…sva ta imena su u začetcima svoje bogate povijesti nastali kao trkači chronographi koji su inženjerima i vozačima služili za precizno mjerenje vremena krugova po stazi, davajući im time do znanja kako moraju podesiti ovjes ili aerodinamiku bolida, ne bi li skinuli taj ključan djelić sekunde po krugu koji bi im omogućio ulazak na pobjednički podij.
Danas je to nažalost izgubljena umjetnost, barem s aspekta mehaničkih chronographa. Digitalni mjerni uređaji koji se primarno koriste su postali toliko tehnički napredni i precizni da mogu u milistotinku izračunati prolaz bolida po sektorima staze, davajući čak i informaciju o tome koliko je vozač sporije ili brže pritisnuo kočnicu prije ulaska u zavoj, u odnosu na prethodnih desetak krugova.
Mehanički chronograph to nikad ne bi mogao, ali to je upravo i jedan od razloga zašto ih volimo nositi na ruci. Taj analogni osjećaj, mehanički feedback koji dobijemo pritiskom na gornji pušer štoperice jednostavno ne može zamijeniti nikakav ‘BEEP‘ signal na digitalnom satu.
Taj isti osjećaj traže i tradicionalni zaljubljenici u motorsport. Akronimi poput ABSa, ESPa i DSGa su praktički zabranjena tema i upravo je poželjan taj istinski, sirov osjećaj ceste pod volanom, kada čak možete osjetiti i oblutak pod prednjim desnim kotačem kada klizite po apeksu.
U današnje vrijeme takvi automobili, odnosno drugim riječima bolidi su izumiruća vrsta, i većinom su nakrcani svim mogućim modernim tehnologijama koje poboljšavaju sigurnost, smanjuju CO2 i omogućavaju praktički bezbrižan odlazak u shopping centar a da pritom imaju motor koji je ekvivalent agregatu koji pokreće srednje velik prekooceanski tanker. Doduše britanski proizvođač Ultima i njegov EVO model je sve, samo ne moderan, ekološki prihvatljiv i pun elektronike koja bi vas sputavala da se ubijate od straha za volanom.
Recept takve zabave je poprilično jednostavan: napravi što lakšu moguću šasiju i ubaci što više konja za vozača. U prevedenom smislu to znači sljedeće: koristi što više karbona / magnezija i ubaci Chevrolet V8 motor koji razvija 1020 konjskih snaga. Dobro ste pročitali, tisuću i dvadeset konjskih snaga.
Kako bi Ultima proslavila razvoj svog pomalo ludog trkaćeg bolida, napravljena je suradnja s urarskom manufakturom Louis Erard, jednom od posljednjih urarskih manufaktura koje su nezavisne i ne padaju pod sjenu velikih korporacijskih imena. To je u suštini dobro, jer omogućava relativno jednostavan komunikacijski proces prilikom razvoja novih modela, poput ove limitirane serije koja nosi ime „Ultima“. Kao i spomenuti bolid, Louis Erard Ultima je u potpunosti (analogan) mehanički chronograph kakvog bi i očekivali od švicarskog branda. Dizajn je zapravo malo kontradiktoran jer je s jedne strane uzet Louis Erard 1931 Bi-Compax chronograph u kojeg su implementirani moderni elementi poput karbona, brončano-zlatnih subdialova i i mat srebrnih kazaljki. Odabir ovih elemenata nije slučajan već je paleta boja praktički preslikana iz Ultima bolida.
Karbon, esencijalni materijal za izradu dijelova karoserije Ultime je tako preuzet kao baza brojčanika dok su lijevi i desni subdialovi u Bi-Compax rasporedu obojani u identičan ton brončano-zlatne boje koji se također nalaze duž cijelog bolida (naplatci, nosači aerodinamičkog krila, detalji na sjedalima pa čak i pozadina analogne instrument ploče). Ako izuzmemo moderne elemente, brojčanik je oblikovan vrlo tradicionalno uzimajući u obzir chronographe iz razdoblja 1930 i 1940 godina.
Tako je u vanjski rub brojčanika integrirana Telemeter skala, koja primarno služi za okviran izračun udaljenosti objekta. Primjerice, tako je moguće izračunati udaljenost udara groma uzimajući za referencu brzinu zvuka. Kada se vizualno primijeti udar, potrebno je startati chronograph i onog trenutka kada se začuje udar groma, chronograph se zaustavlja. Udaljenost se tako iščitava (prikazana u kilometrima) preko sekundne kazaljke, odnosno skale koja pokazuje na točnu vrijednost.
Na vrlo sličan način je integrirana i Tahimetre skala za izračunavanje brzine objekta. Za razliku od Telemeter skale, Tachymetre se može koristiti za bilo koju mjernu jedinicu udaljenosti (nautičke milje, kilometri, milje, čvorovi..), jedino što je bitno što se uvijek mora znati referentna udaljenost između dva objekta kako bi se mogla izračunati brzina (primjerice, udaljenost na autocesti između dva stupa koja jasno definiraju udaljenost od jedan kilometar).
Dok će na klasičnom 1931 Louis Erard chronographu čitljivost biti fantastična zahvaljujući monokromatskoj paleti boja, na Ultimi će se situacija malo zakomplicirati ako želite očitati Telemetre ili Tachymetre skalu kada se kazaljka zaustavi točno iznad lijevog ili desnog subdiala. Srebrne kazaljke s mat finišom jednostavno ne daju dovoljno jak kontrast ali velikoj većini korisnika ovo neće predstavljati problem jer (pretpostavljam) koriste chronograph za normalne, svakodnevne stvari.
Jedan od detalja koji zbilja volim kod satova sa chronographom, je bi-compax raspored subdialova koji pružaju simetriju brojčanika. Time se i automatski i poprilično sužuje izbor mehanizma, ali u ovom slučaju odabrana je vrlo dobra i pouzdana baza. ETA 7753 automatic chronograph koji se nalazi u Ultimi je jedan od mehanizama koji su desetljećima poznati po svom preciznom radu i visokoj pouzdanosti. A vjerujte, i po karakteru, jer jednom kad osjetite rotaciju masivnog rotora u praznom hodu koji vam doslovno može pomaknuti sat na zapešću, teško se odviknuti od toga.
Mehanizam je ujedno i razlog nešto masivnijeg kućišta, barem kada pričamo o ovakvom tipu klasičnog chronographa. Sa 42.5mm ulazi taman u ‘zlatnu sredinu’ modernih satova, međutim radi nedostatka lunete može djelovati za par milimetara veći na ruci. Kućište je u potpunosti bačeno u zrcalno – polirani finiš i iako bi načelno volio vidjeti par brušenih elemenata oko lunete ili bokova, zapravo jako dobro funkcionira u sklopu brojčanika. Krunica je solidne dimenzije s horizontalno narezanim žljebovima radi pojačanog gripa, a posebno mi se sviđa detalj na unutarnjem djelu pump pušera gdje je postignut identičan finiš.
Trkača tematika se nastavlja i na perforiranom kožnom remenu, izuzetno visoke kvalitete, te tonovima koji su praktički preslikani s brojčanika. Zgodan detalj je preštep po rubu kožnog remena, gotovo identičan kao i preštep na karbonskom sjedalu bolida Ultima.
Louis Erard 1931 ‘ULTIMA’ možete kupiti u Dicta poslovnicama ili preko online WEB Shopa.
Related Articles