IWC Aquatimer 3719 *RECENZIJA*

Generalno, nisam jedan od onih tipova koji preferiraju navijače za satove. Više sam old school, tip koji voli nekakve rituale, pogotovo kada su satovi u pitanju. Uz najdražu dozu vruće šalice crnog espressa svako jutro mi započinje sa okretanjem krunice, navijanjem opruge i filozofiranjem oko kojeg sata ću se zabavljati taj dan. To je nekakva muška fora, isto kao što se i okrećemo na parkiralištu nakon sto metara ne bi li još jednom pogledali svog omiljenog metalnog ljubimca na četiri kotača (ne iz razloga da bi provjerili da li je stvarno zaključan).

Jedno jutro izbor (napokon) padne na Aquatimer Chronograph, sat koji je već zakržljao u kutiji više od dva mjeseca (neki satovi su mu nažalost oduzeli prednost) i krenuvši ga navijati shvatim da je nedavno prošao 1000-ti dan od kako mi pravi društvo. Zadržao se dugo, dakle sigurno je nešto ok u njemu napravljeno…

IWC Schaffhausen nije jedan od onih brandova koji se gura među prve redove nakon što neki trend postane ultra popularan (khm…re-issue satovi u današnje vrijeme ili ronilački satovi ’50 i ’60 godina). Blancpain je izdao prvi ronilački sat 1953., Rolex svoj kultni Submariner 1954. (ref. 6204) kojeg je čak nosio i James Bond (doduše nešto kasniju referencu 6538), a 1955. u ronilačku utrku je ušla i Eterna sa svojim Kon-Tiki modelom. IWC kao da nije niti trepnuo na potpuno novu kategoriju satova na tržištu i u samu utrku je ušao čak 14 godina kasnije, nakon Blancpainovog 50 Fathomsa, sa Aquatimer modelom referentnog broja 1812.

IWC 1812

Čak i u današnje vrijeme taj sat se smatra jednim od najboljih IWC modela (nije ni čudno s obzirom koliko su si uzeli vremena za razvoj) i čak se specifični karakteristični elementi tog modela mogu u pojedinim detaljima prepoznati iz generacije u generaciju Aquatimer serije. No iako su Aquatimeri 1812 i nešto kasniji model 1816 smatrani kao začetnici ronilačke serije satova iz Schaffhausena, nisu bili ultra popularni i tehnički ništa naročito specifični za satove te ere. Tada se 1970-tih godine sve promijenilo.

IWC Ocean 2000

Početak ’70-tih, kao što svi znate, je bio koban za cijelu urarsku švicarsku industriju. Kako su se proizvođači satova sve više prilagođavali kvarcnoj krizi, pojedine manufakture su i dalje vidjele potencijal u tada ‘zastarjeloj’ mehaničkoj tehnologiji. Jedan od tih je bio i IWC.

U suradnji s Ferdinand A. Porscheom 1978. godine razvijen je jedan od važnijih mehaničkih (kasnije i kvarcnih) serija satova u povijesti urarstva pod nazivom Porsche Design by IWC. Prvi model, Ocean 2000 je za to vrijeme bio svjetlosnim godinama ispred konkurentnih mehaničkih ronilačkih satova. Ne samo da je bio prvi sat s kućištem i metalnim remenom konstruiran od ultra laganog i ultra skupog titana, već je imao i za današnje pojmove zapanjujuću vodootpornost od 2000m. I pazite ovo, s ukupnom debljinom kućišta od 10,5mm, dok današnjim satova to uspijeva sa 18+mm. Ocean 2000 je bio toliko popularan i toliko kvalitetno konstruiran sat, da je napravljeno čak pet različitih verzija za tadašnju vojsku zapadne njemačke Bundeswehr i to posebice ogranak vojnih ronioca i specijalnih postrojbi.

IWC BUND

Gotovo 20 godina nakon partnerstva IWCa i Porschea, Aquatimer se ponovno vratio 1998. godine u GST (Gold-Steel-Titanium) seriji. Iako je GST serija preuzela dobar dio elementa od Ocean modela, tehnički je bio potpuno nov konceptualni dizajn sportskih satova. Osim što su trebali biti vrlo elegantnih i klasičnih Bauhaus linija, satovi su trebali biti dovoljno izdržljivi za najgore moguće uvjete u kojim bi se mogli naći pod vodom. Tako je razvijen professional 2000m ref. 3536, titanski model koji preuzeo praktički sve prednosti nove GST linije satova, uključujući klasičan okrugli oblik kućišta, vrlo čitljiv brojčanik i kazaljke koje su originalno nastale na Ocean 2000 modelu te patentiranu brušenu elegantnu metalnu narukvicu sa skrivenom metalnom kopčom.

Osim što je djelovao kao još jedan zgodno konstruiran sportski sat, pod haubom se zapravo radilo o poprično sposobnom i ozbiljnom ronilačkom satu. Safirno staklo otporno na ogrebotine sa dvostrukim antireflektivnim premazom, rachet luneta s negativnim reljefnim insertom otporna na ogrebotine koju se moglo podesiti samo ako se primijenio vertikalni pritisak i vodootpornost od čak 2000m pod vodom. Za usporedbu, konkurentni Rolex Sub je mogao svega 300m pod vodu.

IWC Aquatimer 3536

GST linija satova se nije isključivo zadržala na high-tech ronilačkim modelima. Osim naravno Deep One modela, prvog IWC Aquatimera sa mehaničkim dubinomjerom, kompletna kolekcija je proširena na nekoliko sportsko/ronilačkih modela poput split second chronographa, perpetual calendara i običnog ronilačkog chronographa 3719 koji je zapravo i razlog pisanja ovog malo dužeg reviewa.

IWC je oduvijek bio malo poseban brand, i vjerojatno jedini proizvođač koji je nudio normalnu, civilnu verziju i hard-core diver verziju svojih ronilačkih satova. Tako je Aquatimer chronograph 3719 bio dostupan u titanskoj verziji s istaknutim žutim indikatorima i kazaljkama i daleko većom površinom iluminacijske boje po markerima, te kao čelični model s nešto elegantnijom primjenom poliranih indikatora i kazaljki s fantastično brušenim kućištem.

Generalno radi se o ronilačkoj seriji IWC satova koja nije striktno namijenjena svakodnevnim ronilačkim radovima, već vikend avanturicama koje uključuju ronilačku bocu i koju egzotičnu morsku životinju na gradelama. Dizajn sata je naprosto fantastično izveden i poprilično unikatan za općenito takav stil sportskog chronographa.

Za početak krenimo od lunete: radi se o integriranoj luneti koja možda nije toliko bitna novost kod satova, ali je većinom izvedena na satovima koji nemaju neke značajnije komplikacije. Stoga jednom krunicom operirate funkcijama sata dok se druga koristi za pomicanje lunete i eventualno mjerenje nekog vremenskog intervala. Kod Aquatimer chronographa je situacija malo kompliciranija jer uz pušere kojim se pokreće, zaustavlja i resetira chronograph, potrebno je bilo uvesti i četvrti pušer/krunicu koja će eventualno okretati internu lunetu. Ali to bi narušilo skladne linije kućišta a IWC općenito ne voli ovakva polu-rješenja. Stoga, krunica za podešavanje interne lunete je integrirana u donji pušer koji tako ima dvostruku funkciju.

I kako se ne bi dogodilo da pod vodom nehotice okrenete pušer i smanjite vrijeme pod vodom (luneta je ipak prava ronilačka – unidirekcionalna), IWC je razvio sustav koji pod pritiskom od par metara pod vodom deaktivira mehanizam lunete, tako da ju je nemoguće podesiti pod vodom. Daleko bolje i efikasnije rješenje od krunice na navoj, ako mene pitate.

Osim što je kompletno brušen s pokojom milimetarskom poliranom linijom, nema niti jedan ekstravagantan element koji bi mu predstavljao nekakav ograničavajući faktor za pojedine formalne situacije. To je i jedna od stvari koje preferiram kod starih IWC modela. Napravljeni su tako da je forma sata na prvom mjestu, bez ikakvih nepotrebnih dodataka koji se često danas znaju dodavati u satove (keramika, safirne lunete, nepotrebne mehaničke komplikacije) ne bi li im povećali ‘wow’ faktor. Stari IWC satovi ne trebaju takva dokazivanja i zato ih volim često svrstavati u no bullshit klasu.

Kad smo se već dotaknuli ronjenja, bitno je spomenuti kako je sat vodootporan do 120 metara. Iako ćete po svim urarskim nomenklaturama pročitati da je 100 ili 150 deklariranih metara praktički splash proof, IWC nešto drugačije označava vodootpornost kod svojih satova. Kada napiše o koliko se WR metara radi, onda se na tu brojku točno i misli. Detalj koji kod ovog modela neću opisivati u superlativima je iluminacija. Iako je prisutna u dovoljnoj količini na kazaljkama, indikatorima pa čak i djelomično obojanoj luneti, nanesena je u relativno maloj količini i stoga joj je vrijeme osvjetljenja ograničeno na svega par sati. Nije baš idealno ako se nađete u vodi u mrklom mraku, ali u neku ruku moramo biti i razumni: ovo ipak nije sat kojeg planirate nositi na suho odijelo u potrazi za novom olupinom.

Iako je dizajn brojčanika relativno ograničen odabirom mehanizma, u suštini je izuzetno jednostavno dizajniran s jasnim vremenskim podjelama i fantastičnim monokromatskim detaljem na internoj luneti koja naglašava prvih 15 minuta vremenskog intervala (ronioci će znati zašto).

Za dozu elegancije, IWC je ubacio vrlo diskretne indikatore premazane slojem rodija, čisto da daju do znanja da se ovaj sat može ukomponirati u neku ozbiljniju situaciju koja zahtjeva manžete i fino odijelo. Klasičnu siluetu kućišta posebno naglašava i metalni remen (dio sata za koji sam bio upozoren da moram obavezno kupiti u kompletu kada sam bio u potrazi ovog IWCa) koji je zbilja jedan od tehnički bolje konstruiranih remena u svojoj klasi. Osim što je vrlo tanak i ima jednu od najljepše izvedenih nevidljivih kopči na metalnim remenima, konstrukcijski gledano je odrađen fantastično. Za promjenu remena na gumeni ili za rastavljanje individualnih linkova ne trebate neki poseban alat ili lupo sa 20x povečanjem. Dvije čačkalice i dvije minute će vam biti dovoljne, zahvaljujući centralnom locku u središtu linka koji oslobađa centralni bočni pin debljine 2,5mm.

Pod haubom se krije jedan od već nama poznatih „radnih konjeva“ švicarske industrije. ETA7750 s onim karakterističnim rotor spinom mi je generalno jedan od dražih mehanizama. Nema nešto naročito dugu rezervu snage, nije profinjeno tanak ali vrlo efikasno i brzo navija te zbilja može proživjeti torturu bez nekih većih posljedica. Međutim IWC nije bukvalno ubacio ETA kalibar i zatvorio kućište. U vrijeme kada se ovaj sat proizvodio, IWC je još uvijek kupovao ebauche ETA mehanizme, i u suštini zadržao glavne komponente poput mainplatea, mostova i glavne opruge. Opruga nemirnice, gear train i finiš mehanizma je custom made u pogonima IWC-a tako da ti detalji daju neki zanimljiviji miks cijelom satu.

Iskreno, mislim da je ovo jedna od najljepših i zadnjih pravih serija IWC-a rađenih za muškarce („Engineered for Men“ je slogan kojim se IWC prije ponosio). Današnjih dana je sve to malo otišlo u krivu stranu, više primjerenije ljudima koji žele imati sat za svaku pojedinu aktivnost umjesno jednog klasičnog i bezvremenskog modela koji je namijenjen za sve. S ekonomskih razloga vrlo dobar koncept ali gledajući povijest tvrtke iz Schaffhausena, ne bih se baš složio…