IWC Ingenieur 3227 RECENZIJA

Kada su luksuzni satovi u pitanju, ljudi se često razbacuju pojmovima poput ‘alata’, ‘instrumenta’, ili beatera (u slengu – sat za svakodnevno nošenje u svim mogućim situacijama, pa čak i ako one uključivale zidarske radove). Stvarnost je doduše da dobar dio modernih satova jednostavno nije napravljen za takav životni stil. Keramičke lunete, visoko polirane čelične površine ili zakrivljena safirna stakla bez zaštite su jednostavno neprikladna za takve zabave, što je ponekad i malo razočaravajuće. Neki bi pomislili, što je skuplji sat, to je i kvalitetniji i otporniji, ali zapravo je istina daleko od toga.

IWC je jedan od rijetkih brandova koji od pamtivijeka radi satove namijenjene specifičnim pojedincima. Bilo da su u pitanju piloti, ronioci, znanstvenici, ili doktori, moglo bi se reći da je IWC kao brand proizvodio mjerne instrumente za usko specijalizirana polja. A Inženjer (eng. Ingenieur) linija satova je vjerojatno i najstarija linija instrumenata u horološkoj povijesti.

Vidite, glavna karakteristika Ingenieura je otpornost na magnetska polja. Iako vam se to danas neće činiti kao big deal, probajte se malo okrenuti po sobi i zbrojiti potencijalna magnetska polja oko vas. Računalo, laptop, tablet, smartphone, zvučnici, televizor…lista je poduža. Magnetizam kao takav je neprijatelj broj jedan kada su mehanički satovi u pitanju, jer osim što može baciti rad mehanizma u totalni kaos, može ga čak i trajno zaustaviti. Kada malo bolje razmislim, pametnije je na mehaničkom satu imati neku vrstu magnetske zaštite nego nepotrebnu otpornost na nekoliko stotina metara pod vodom koje 99% ljudi neće niti djelomično iskoristiti.
A kada je magnetizam u pitanju, IWC je postao ekspert u suzbijanju utjecaja magnetskih polja na svoje satove. Čak davne 1888. godine, IWC je proizvodio antimagnetske mehanizme za Non-Magnetic Watch Company. Mehanizmi, koji su u to vrijeme bili zadnja riječ tehnike su koristili slitinu paladija za oprugu nemirnice, nemirnicu i zaprečni kotač, dok su anker i poluge bili napravljeni od kombinacije bronce i zlata. Pazite, to je bilo prije 128 godina.

No iako je Ingenieur linija zaživjela tek 1955. (pod vrlo znamenitom referencom 666) pravi Ingenieur kakav poznajemo danas i na čijem su principu dizajnirani svi novi modeli je nastao 1975. godine pod nazivom Ingenieur SL 1832. IWC je u to vrijeme napravio jedan od najboljih poteza u svojoj dugoj povijesti, točnije unajmio je jednog od najslavnijih dizajnera svog vremena Géralda Genta da stvori potpuno novi koncept sportskog ručnog instrumenta namijenjenog znanstvenicima, liječnicima i naravno inženjerima. Genta je oduvijek imao radikalni um temeljen na jednakim i osnovnim oblicima, što se može i vidjeti iz svih njegovih kreacija za razne urarske kuće (Omega, Patek Philippe, Audemars Piguet, Cartier). Međutim, Genta je za Ingenieur odabrao jednu jako solidnu bazu, Audemarsov Royal Oak koji je ’70 godina revolucionizirao pojam luksuznog sportskog sata od čelika.

Ingenieur SL 1832 iz 1975. godine

Skočimo li naglo u 2005. godinu, naići ćemo na model 3227, moderan Ingenieur koji je vjerojatno najsličniji po pitanju dizajna originalnom Genta modelu, i vjerojatno totalno kontra po pitanju dimenzija SL-a 1832. Ako bi ga trebao opisati jednom riječju, sat je : impresivan! Pod prstima daje osjećaj oštrine zahvaljujući agresivnim linijama i oštrim kutevima čeličnog kućišta i sa svojih 220 grama definitivno nije za one malog zapešća. Ali onog trenutka kada ga stavite na ruku, skužite koliko je zapravo genije bio Gerald Genta. Masivna glava kućišta u kojoj se nalazi najveća težina je sa 360 stupnjeva obgrljena s impresivnim količinama čelika, a remen koji pri prihvatu mjeri masovnih 25mm promjera se idealno uklapa u siluetu bokova, kao da je napravljen je jednog masivnog bloka čelika. Rezultat takvog dizajna je što je ta masivna težina raspoređena ravnomjerno po cijelom zapešću. Bilo bi neozbiljno reći da je sat neprimjetan, ali s obzirom na dimenzije, fantastično je udoban na ruci.

Za jedan potpuno jednostavan sat (pri tome mislim na funkcije – isključivo prikazivanje vremena), IWC je obratio nevjerojatnu pozornost na detalje. Za početak – brojčanik. Svaki indikator premazan slojem rodija je apliciran u 3D reljefu, kao i centralni markeri na 12 i 6h. Simetriju jedino narušuje prozor za datum na 3h, praktički neizostavna komplikacija na vremenskom instrumentu. Ali zapravo je najljepši detalj vidljiv tek kada Ingenieur iznesete na danje svjetlo koje će prikazati reljefnu strukturu na brojčaniku.
Kazaljke, također aplicirane slojem rodija su klasičnog oblika „rimskog mača“ i čitljive su i u prostorijama u kojma postoji svega tračak svjetlosti. Istina, dizajnere IWC-a 3227 ne bi ubilo da su stavili trunku više iluminacijske boje na kazaljke i indikatore, ali to ćemo pripasati činjenicom da su težili k ljepoti i balansu brojčanika (ni manje ni više na tool satu, ali ajde, prolazi im).

Na prvi pogled, Ingenieur je poprilično bezličan sat. Imate hrgu čelika 42mm u svom najširem promjeru (glava sata) preko kojeg dominiraju ‘kilometri’ brušenog finiša po gotovo svim površinama. Na nekim malim dijelovima možete naići na polirani segment, kao recimo na djelu kućišta koje spaja tubus i krunicu, ali to bi zapravo bilo to. No, toliko dugo dok si ne uzmete trenutak i zabuljite se u fine detalje koje ne možete primijetiti na prvu.
To je ono što zapravo volim kod IWC-a (i ono što svaki urar mrzi iz dna duše kada čuje za IWC) su diskretni polirani detalji koji su tu samo za istrenirano oko. Uzmimo jedan običan centralni link narukvice…djeluje kao da je cijeli brušen, a zapravo je svaki individualno obrađen da ima pola-milimetarsku poliranu površinu pod 45 stupnjeva na samom obodu (tzv. bevel). I tako je s gotovo svakim oštrim bridom duž metalnog remena i kućišta. Za refinish, odnosno ponovno poliranje je horor od posla (odgovor na pitanje: zašto većina urara mrzi ime IWC), ali kada se odradi pošteno, zbilja je užitak za oko.

Po pitanju jednostavnosti promjene dužine metalnog remena, usudio bih se reći kako jednostavniji sustav još nije izumljen. Zaboravite na klasične ‘pin ‘n’ collar‘ sustav ili pinove na navoj. O ne ne, ovo je Inženjer, stvari moraju biti malo jednostavnije i domišljate. Sa satom dobijete dva bakrena pin-a sa kojim pritisnete unutarnju stranu linka i jednostavno izvučete pin sa boka. Realno, potrebno je oko minutu za skraćivanje narukvice, čak i ako si uzmete pola minute za slinjenje nad onim polirano-brušenim linkom.

Za sat ovih dimenzija, iznenađujuće je udoban. Ovo će vam se možda činiti čudno ako pročitate neke od stranih recenzija na netu gdje se spominju pojmovi poput „jednog od najtežih satova iz IWC-a“ ili „izuzetno težak i naporan svakodnevni sat“. Moje zapešće je cirka 18cm u promjeru i općenito mi je najbolji test za udobnost spoznaja da mogu ‘preživjeti’ cijeli dan sa satom na ruci a da ga ni ne primjetim da je tu. Dovoljno je reći da sam par puta završio sa IWC-om u horizontalnom položaju pred kraj dana, što dovoljno govori koliko je jako dobro težina raspodjeljena duž cijelog metalnog remena koji obavija ruku.

Mehanizam je pravi dragulj IWC-a. Za razliku od trenutnih modela iz Ingenieur linije koje je uguran ETA derivat, ref. 3227 je opremljen in-house kalibrom iz serije 80000 (točnije, cal 80110). Identičan mehanizam posjedujem preko dvije godine u jednom drugom modelu (vintage Aquatimer 3231) i moram priznati da je to jedan od najboljih mehanizama koje sam imao priliku podešavati i testirati u realnim uvjetima. Činjenica je da nije jedan od najpreciznijih mehanizama na svijetu (istina, već je i pomalo zreli za servis) ali ono što je važno kod većine in-house mehanizama tog kalibra, a ovaj nije izuzetak, je što konstantno odstupaju za isto vrijeme. Neovisno o temperaturi ili položaju, ako je sat podešen da ide 4 sekunde u plus, ići će 4 sekunde u plus konstantno! Osim što spada u pouzdaniju seriju IWC mehanizama, kalibar 80110 je također i opremljen Pellaton anti-shock sustavom (oblik ‘zmijice’ na jednom od mostova) kako bi se spriječila oštećenja uslijed visoko frekventnih vibracija. Datum se također prebacuje u 00:00 instantno, tako da nema onih polu-položaja koji pomiču prsten datuma po 2-3 sata. Nije high-techkomplikacija, ali ju je lijepo imati.

IWC cal. 80110/80111 (bez rotora).

Ingenieur ne bi bio Ingenieur bez prave antimagnetske zaštite (za sve vas koji obitavate blizu tableta … ili MRI uređaja). Kompletni mehanizam je zaštićen kavezom od željeza (tzv. Faraday kavez) koji omogućava otpornost do jačine magnetskog polja od 80.000 A/m. Za vas koji niste slušali na satovima fizike, mirni ste što se tiče magnetskih polja!

Finiš mehanizma je napravljen u tipičnom inženjerkom stilu. Vrlo ugodan za oko sa mnoštvom perlage finiša i brušenih površina ali načelno bez ikakvih pretjerivanja. Ovdje nećete naći ručno gravirane mostove ili zlatne prstene oko sintetičkih rubna. Nema potrebe za takvim stvarima, ovo je pouzdan ručni instrument gdje forma zadovoljava funkciju. Načelno, to mu i najbolje stoji.

Kroz dvadesetak dana nošenja ovog modela, poprilično mi se uvukao pod kožu. Nevjerojatno je prilagodljiv, bilo da ga nosite kao „dress“ sat na sastanku ili nešto šrafate u večernjim satima po kući u najdražem donjem djelu trenirke. Bilo bi neozbiljno kada bih rekao da je neprimjetan. Svaki sat od 220 grama čelika i takvog oblika će biti zamjetan na ruci, ali to radi na tako suptilan i diskretan način da je jedan od dražih IWC modela koje sam imao prilike staviti na ruku. I što je najbolje, napravljen je da zna primiti udarac jer mu ogrebotine stoje kao i patina na najdražoj staroj kožnoj jakni. Jedina je šteta što više nije u standardnoj postavi IWC linije satova, a doći do rabljenog modela ćete se već malo potruditi jer se postojeći vlasnici nekako teže odvajaju od njih. Pitam se zašto?!?